Nesređene zemljišne knjige vode u greške i nepravdu u naplati poreza na imovinu

Porez na imovinu bit će novi udar na srednji sloj, a Hrvatsku bi mogao gurnuti još dublje u recesiju. Štoviše, novi će porez gotovo sigurno dovesti do daljnjeg raslojavanja hrvatskoga društva, što neće proći i bez posljedica na političku scenu. Jedan od glavnih problema s novim porezom, upozoravaju stručnjaci, leži u tome što Hrvati, za razliku od stanovnika europskoga Zapada, nikada nisu razvili običaj ulaganja u dionice, obveznice i druge vrijednosne papire, već su štednju koju su desetljećima stvarali usmjeravali u kupnju nekretnina.

Istini za volju, valja reći da u vrijeme socijalizma nisu ni imali puno izbora, no taj se običaj nije puno promijenio ni nakon urušavanja bivšeg sustava. Pojednostavljeno rečeno, Hrvatska je, barem što se tiče mogućnosti ulaganja, ostala nerazvijeno tržište, na kojem je ideal svakoga građanina bio steći vlasništvo nad nekretninama, bilo svojim novcem (što je s vremenom sve manje bio slučaj), bilo kreditom banaka.

Dok je u SAD ideal uvijek bio pokretanje biznisa, kod nas je vazda uobičajeno ulaganje u nekretnine. Naš svijet prilično je usporen, veže se uz prostor, uz stan ili kuću, a ne uz dinamičan biznis, kaže sociolog Dražen Lalić.

Hrvatska ima atipičnu strukturu kada je u pitanju vlasništvo nad nekretninama, što je posljedica naslijeđenih stanarskih prava iz socijalizma. Zbog svega toga, mi smo prva zemlja u Europi nakon Islanda po udjelu privatnog vlasništva nad nekretninama, ističe Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.

Kako god bilo, jasno je da će porez na imovinu prilično opteretiti džepove hrvatskih građana. Već i podatak da imamo gotovo dva milijuna stanova, od kojih se mnogi iznajmljuju, a mnogi zjape i prazni, dovoljan je pokazatelj materijalnog stanja nacije, koje ne mora nužno pratiti i ono financijsko. Ukratko, moglo bi se reći da smo bogati nekretninama, iako najveći dio građana svojim primanjima jedva krpa kraj s krajem.

Apsurdno je da imamo ljude bez dohotka koji će morati plaćati porez na imovinu. Osnovno je pravilo da porezni obveznik mora imati porezni kapacitet, što s tim porezom nije slučaj, a činjenica je da vlast to uopće ne zanima i da nema socijalnu odgovornost, upozorava Guste Santini, ekonomski stručnjak. Ne treba se stoga čuditi ocjenama da će novi porez izazvati velike otpore u javnosti.

Dok se burza rada puni rekordnom brzinom, a banke plijene imovinu građana koji ne otplaćuju kredite, teško je očekivati da će građani pokazivati razumijevanje za uvođenje novog nameta, čak i ako se zna da je Hrvatska među rijetkim zemljama na Starom kontinentu koja još nema porez na imovinu. No, za vladajuću koaliciju problem bi mogao predstavljati i tajming uvođenja novoga poreza. Radi se o 2013. godini u kojoj će se održati lokalni izbori i izbori za Europski parlament.

Kako se glasačko tijelo dviju vodećih kukuriku stranaka - SDP-a i HNS-a - regrutira upravo iz srednjeg sloja koji će najviše biti pogođen porezom na imovinu, vrlo je izgledno da će njegovo uvođenje dodatno istopiti popularnost vladajuće koalicije. I tajming za početak primjene je loš: 2013. su lokalni izbori i izbori za EU parlament. Iako je porez na imovinu logična posljedica našeg ulaska u EU, pitanje je je li njegovo uvođenje u sljedećoj godini najbolji trenutak za to. Mnogi u Hrvatskoj imaju nekretnine, pa bi novi porez mogao dodatno srušiti popularnost Vladi Zorana Milanovića. Sve se to događa u uvjetima kada popularnost njegove Vlade znatno pada, što zbog neispunjenih obećanja, što zbog velikih očekivanja građana, što zbog krivih kadrovskih poteza, ocjenjuje politolog Višeslav Raos.

Po njemu, realno je očekivati da će otpor uvođenju tog poreza biti velik. U svakom slučaju, novi će porez doliti ulje na vatru nikad dovršenim raspravama o porijeklu imovine u Hrvata, kao i u društvu rasprostranjenom osjećaju nejednakosti. Zbog svega toga, bit će zanimljivo gledati, kaže Raos, kako će na uvođenje poreza na imovinu reagirati aktualna oporba.

Bojim se da će se i s porezom na imovinu dogoditi isto što i s drugim reformskim mjerama, a to je da će se početi provoditi, a onda će se, zbog otpora javnosti, s time stati negdje na pola puta, ili će se njegovi ciljevi znatno modificirati, poručuje Raos.

Hrvatski problem s porezom na imovinu proizlazi i iz činjenice da su mnogi građani svoje stambeno pitanje u prošlom desetljeću riješili uzimanjem kredita. To znači i da je pravi vlasnik njihovih stambenih kvadrata zapravo banka, kojima građani ionako sve teže otplaćuju rate. Zbog svega toga, kaže Lalić, oporezivanju nekretnina u Hrvatskoj ne može se pristupati na isti način kao i u Švicarskoj ili Švedskoj. U cijeloj priči nije nebitno ni to što se porez na imovinu u Hrvatskoj uvodi u uvjetima nesređenih zemljišnih knjiga i drugih registara. Ta činjenica, čija će posljedica biti i greške u primjeni, dodatno će pothraniti osjećaj dijela građana da je taj porez nepravedan.

K tome, porez na imovinu tereti samo jedan dio imovine, a to su nekretnine, dok ostatak imovine, poput financijske imovine, ostaje netaknut. Rezultat toga bit će, kaže Lovrinčević, prelijevanje novca u drugu imovinu i rast investicijskog balona na nekom drugom mjestu. Analitičari već sada upozoravaju kako će nakon uvođenja poreza na imovinu doći do drastičnog pada cijena nekretnina. Doduše, to i ne mora biti loša vijest jer će niže cijene omogućiti mnogim mladim obiteljima da riješe stambeno pitanje.

Ekonomisti, s druge strane, tvrde da će pad cijena dovesti do loma na ionako katastrofalnom tržištu nekretnina, što će dosadašnjim vlasnicima srušiti vrijednost imovine, i to u uvjetima krize koja iz godine u godinu cijene nekretnina u Hrvatskoj obara po godišnjoj stopi od desetak posto. K tome, novi porez Hrvatsku umjesto da izvlači, gura još dublje u krizu iz koje ionako nikako da ispliva već četvrtu godinu zaredom.

Porez na imovinu dodatno će smanjiti potražnju što će kao posljedicu imati produbljivanje recesije na čijem se dnu sada nalazimo, kaže Lovrinčević.

Izvor: www.jutarnjilist.hr